Isusov mali brat Karlo (Charles de Foucauld)

Mali brat Karlo

• Čovjek kontemplacije, u molitvenoj tišini i međuljudskim odnosima
• Zanesen Bogom odlazi na jug Alžira kako bi bio bliz najnapuštenijima…

Ljubav malog brata Karla?
– Isus u Nazaretu

Njegov način naviještanja Evanđelja?
– življeno Evanđelje u konkretnosti svakodnevice
– ponizni i pozitivni pogled prema drugome,  različitome

Životni put

Isusov mali brat Karlo rođen je 1858. godine, u Strasbourgu, u Francuskoj. Odgojen je u vjerničkoj obitelji. Već u šestoj godini ostaje bez oca i majke i odrasta uz djeda.

U 15. godini gubi vjeru, traži smisao života.

Kao časnik poslan je u Alžir gdje nakon tri godine napušta vojsku odlazeći u istraživanje Maroka. Promatrajući islamske vjernike koji žive u neprestanoj Božjoj Prisutnosti počinje naslućivati blago dara vjere. Karlo moli: „Bože moj, ako postojiš, daj da Te upoznam“. Boga,  milosrdnog Oca susreće u sakramentu pomirenja i u Euharistiji. O trenutku svoga obraćenja piše: „Čim sam povjerovao da Bog postoji shvatio sam da ne mogu nego živjeti samo za Njega; moje redovničko zvanje počinje istog trenutka kad i moja vjera: Bog je tako velik!“

Karlo odlazi na hodočašće u Sv. Zemlju gdje biva duboko potresen susretom s Isusovim nazaretskim otajstvom. U tom otajstvu otkriva „Boga, skromna radnika iz Nazareta“. Najprije odlučuje ući u trapistički samostan. Sedam godina živi monaškim životom, najvećim dijelom u jednom malom samostanu u Siriji. Sretan je, ali ipak nije potpuno zadovoljan. Želi živjeti životom kakvog je naslutio hodajući ulicama Nazareta…

Poslije svećeničkog ređenja 1901. godine odlazi u Alžir, u Saharu. Nastanjuje se u oazi Beni Abbes, uz marokansku granicu. No, malo po malo, Karlo je pozvan sići još  južnije. Odlazi u Tamanraset. Malen i pristupačan, postaje prijatelj i brat nomadima.

 

„Moj apostolat mora biti apostolat dobrote; videći me, moraju reći: ‘Budući da je ovaj čovjek dobar, njegova religija također mora biti dobra’.“ Živi kao sveopći brat. Iscrpljen, obolijeva poradi teškog života. Spašavaju ga njegovi prijatelji nomadi. Karlo je naučio primati. To iskustvo predanja u ruke drugih bilo je njegovo drugo obraćenje.Za vrijeme I. Svjetskog rata želio je ostati do kraja uz svoje prijatelje. Ubijen je nesretnim slučajem 01. prosinca 1916. godine.

Danas Karlova duhovna obitelj svjedoči plodnost njegova života i njegovih traženja. Papa Benedikt XVI proglasio ga je blaženim u Rimu 13. studenog 2005. godine.

Duhovna obitelj Charlesa de Foucaulda

Mali brat Karlo koji je umro sam u Sahari, bez braće, bez sestara danas ima 19 zajednica, od toga 11 redovničkih, s 15 000 članova, prisutnih na svim kontinentima u više od 90 zemalja. Posvuda, osobito u zemljama u razvoju i u mjestima kriznih žarišta, uvijek kao male zajednice, skrovito žele životom svjedočiti Evanđelje. Biti brat, biti sestra bezuvjetno, bez kategorija, usmjereni prema malenima, slabima, zaboravljenima, ostavljenima.

Karlo nam je ostavio velike evanđeoske izazove: izazov blagosti i evanđeoskog nenasilja; izazov bratske ljubavi u Crkvi; izazov bratstva, iznad svih očitovanja mržnje, osvete, iznad svakog osjećaja superiornosti, nacionalnog ili kulturnoga.

Karlova molitva predanja

Oče moj,
predajem se Tebi,
čini sa mnom što hoćeš.
Što god učinio, hvala Ti.
Spreman sam na sve, primam sve
samo da se Tvoja volja ispuni na meni
i na svim Tvojim stvorenjima.
Bože moj, ne želim ništa drugo.
Stavljam svoj život u tvoje ruke
Tebi ga darujem, Bože moj,
svom ljubavlju svoga srca
jer Te ljubim i ta ljubav traži
da Ti se darujem, da se potpuno predam
u Tvoje ruke s neizmjernim povjerenjem
jer Ti si moj Otac! Amen.