Gdje smo?

Gdje smo?

U svijetu smo prisutne na svim kontinentima u 70 zemalja, osobito u muslimanskoj sredini. Ima nas 1200 malih sestara iz 70 naroda.

Bratska i sveopća ljubav… Svakom narodu, svakoj kulturi želimo se približiti s poštovanjem i ljubavlju, svjedočeći tako jedinstvo u različitosti. Isus, koji je prije svoje muke žarko molio Oca „da svi budu jedno“ i koji je dao svoj život „da bi sabrao raspršenu djecu Božju“, traži od nas da budemo mirotvorci. U svakome, kakva god bila njegova uvjerenja, želimo prepoznavati  što je dobro te otkrivati tračak svjetla i istine koji dolazi od Boga.

U Hrvatskoj, u Aljmašu  smo bile prisutne od 1969. do 2010. godine. Uz poljoprivredne radove, rad s glinom (izrada jaslica) aljmaško je bratstvo bilo mjesto susreta naše Regije, kuća gostoprimstva i molitve. Male sestre su solidarno proživjele ratno progonstvo i konačno povratak, obnovu.

U Zagrebu smo gotovo 30 godina bile u radničkoj četvrti Trnje. Male sestre su radile u više tvornica. Trenutno smo u Dubravi (od 2008) i u Karlovcu (od 2012).

Četiri godine dvije male sestre živjele su u Izbjegličkom kampu Gašinci kod Đakova, dijeleći tako s izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine posljedice rata.

U Srbiji smo od 1969. godine u Beogradu i u Ruskom Krsturu.

U Beogradu dragocjene odnose prijateljstva male sestre njeguju s osobitom željom za više i dublje međusobno poznavanje s našom pravoslavnom braćom. Male sestre su radile u više bolnica.

U Ruskom Krsturu, u ruralnoj sredini, male sestre dijele život s Rusinima, (jednom od brojnih manjina u Vojvodini), katolicima istočnog obreda. Bratstvo ima poslanje jedinstva  u različitosti u Crkvi. Dvadeset godina jedna mala sestra je radila u domu za starije i nemoćne osobe.

Bratstvo u Karlovcu

Nakon zajedničke Euharistije s malim sestrama u Zagrebu krajem rujna 2012. započele smo novo bratstvo u Karlovcu m.s. Sonja Marija, m.s. Mira i m.s. Blaženka. Ostajemo blize jedne drugima.

Generalni Kapitul 2011 nas ohrabruje u novom početku: „Pustimo se iznenaditi, usudimo se vjerovati, riskirati, izaći iz naših sigurnosti kako bi odgovorile na pozive i na događaje… Važno je da to bude življeno u ime Crkve, u zajednici, kontemplativna prisutnost, znak Božje nježnosti.“

Pri dolasku u novo bratstvo najveća radost bila nam je Isusova prisutnost u Euharistiji u privremenoj kapeli. Župnik Norbert je slavio prvu Euharistiju te blagoslovio kapelicu u prisutnosti najbližih susjeda na spomendan malog brata Karla. U župi Presvetog Srca Isusova doista smo doma kao i u samom gradu koji je grad susreta.

Po dolasku posjetile smo i Centar za beskućnike na Gazi, zatim Dom za starije i nemoćne te Centar Nada gdje nastavljamo posjete.

Odmah smo počele tražiti posao što je videći veliku nezaposlenost u gradu veliki izazov. Sve tri počele smo izrađivati svijeće s prešanim cvijećem i Božićnim motivima, Božićne čestitke i magnete uz pomoć susjeda Lucije i Ane i njihovih obitelji. Tako smo tijekom obje godine sudjelovale na Božićnom sajmu u centru Karlovca koji je i mjesto susreta, solidarnosti s mnogima koji se bore kako živjeti i preživjeti…

Jednom mjesečno u bratstvu je molitva i susret s mladima iz naše i ostalih Karlovačkih župa. Veselimo se otvoriti vrata mladima! A povremeno radujemo se i Euharistiji sa susjedima i prijateljima u kapelici.

Evo što je svaka od nas pronašla kao posao ovdje i sada jedino mogući!

Mala sestra Mira: „Nakon par sati čišćenja u jednoj manjoj tvornici boje čuvala sam malu Beatu Pavlu puno radno vrijeme. ‘Posao’ koji prije nikada ne bih sama mislila raditi. U svakom pogledu i smislu to je više nego posao. ‘Razumjela sam’ više Isusove riječi: ‘Ako ne postanete kao mala djeca…’ i naglasak male sestre Magdalene na duhovno djetinjstvo. Ostaje mi samo zahvalnost u srcu misleći na to vrijeme….“

Mala sestra Sonja Marija: „Čuvala sam dvije male djevojčice. I voljela sam taj posao premda sam često trebala trčati za najmlađom da ne bi pala i da se ne bi povrijedila! Lice djeteta osobito odsijeva Božje lice… Nakon toga učila sam raditi male Isuse u glini. Nisam mislila da bih jedan dan to radila, ujedno osjećam kako taj posao susreće u dubini poruku našega poslanja.“

Mala sestra Blaženka: „Nakon šest mjeseci traženja počela sam raditi u Savezu udruga osoba s invaliditetom Karlovačke županije kao podrška socijalnoj radnici. Radilo se o projektu socijalnog mentorstva gdje su mlađe osobe s intelektualnim teškoćama slušane, ohrabrene u svemu što žive. Nakon toga oni su bili volonteri dijeleći blago koje jesu. Na pitanje što daju i primaju u volonterskim aktivnostima njihovi odgovori: sigurnost, ljubav i sreću duboko su me dirnuli. Biti s njima bila je i ostaje škola jednostavnosti, škola bitnoga, nježnog odnosa i prisutnosti. “

Mala sestra Mira početkom ožujka 2014. pošla je učiti raditi glinu u Poljsku. Trenutno je u Rimu, u generalnoj kući Tre Fontane.

Mala sestra Angelika iz Poljske pridružuje se sredinom travnja našoj zajednici i mala sestra Radka iz Češke krajem lipnja.

Mala sestra Blaženka sada radi novi posao, kao asistent djetetu s teškoćama vida u OŠ Švarča.

Mozaik

  1. U Centru za beskućnike na Gazi
  2. S Ivančicom, našom učiteljicom hrvatskog jezika
  3. Naši susjedi Ante i Nena i župnik Dražen
  4. Nakon Mise s kapelanom Ivanom, ministrantom Dinom, i m.s.Kasiom-Annom u posjeti iz Poljske
  5. Posjet sestara Uršulinki iz Slovenije
  6. Na Korani
  7. Naša zajednica: (lijevo) Blaženka (Hrvatica), Radka (Čehinja), Sonja (Slovenka), Angelika (Poljakinja)
  8. S Marijom i Jakovom, djecom koje čuva m.s. Angelika
  9. Nakon Mise, uz obljetnicu smrti m.s. Magdalene, sa susjedima i prijateljima
  10. s. Radka, svaki drugi tjedan je u Zagrebu… zajedno s m.s. Mariom Graziom radi s glinom