Gdje smo?
U svijetu smo prisutne na svim kontinentima, u 187 zajednica. U svijetu je 987 malih sestara u pedeset zemalja.
Svakom narodu, svakoj kulturi želimo se približiti s poštovanjem i ljubavlju, svjedočeći tako jedinstvo u različitosti. Isus, koji je prije svoje muke žarko molio Oca „da svi budu jedno“ i koji je dao svoj život „da bi sabrao raspršenu djecu Božju“. Pozvane smo biti mirotvorci. U svakome želimo prepoznavati što je dobro te otkrivati tračak svjetla i istine koji dolazi od Boga.
U Hrvatskoj prva zajednica je osnovana u Aljmašu 1969., svetištu Gospe od utočišta. Uz poljoprivredne radove, rad s glinom (izrada jaslica) aljmaško je bratstvo bilo dugi niz godina mjesto susreta, kuća gostoprimstva i molitve. Male sestre su solidarno proživjele ratno progonstvo i konačno povratak, obnovu. U progonstvu male sestre su bile u Osijeku od 01. kolovoza 1991. do povratka u Aljmaš koncem 1998.
U Zagrebu smo od 1975. najprije u Gornjoj Dubravi. Zatim, od 1978. bile smo prisutne u radničkoj četvrti Trnje dugi niz godina. Male sestre su radile u više tvornica. Trenutno smo u Zagrebu, u Dubravi od 2007.
Četiri godine dvije male sestre živjele su Izbjegličkom kampu Gašinci kod Đakova, dijeleći tako s izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine posljedice rata.
Bratstvo u Karlovcu osnovano je 2012. te je preseljeno u Novi Zagreb, Travno gdje smo bile prisutne od 2015-2020.
Male sestre u Karlovcu:
“Nakon zajedničke Euharistije s malim sestrama u Zagrebu krajem rujna 2012. započele smo novo bratstvo u Karlovcu. Ostajemo blize jedne drugima.
Generalni Kapitul 2011 nas ohrabruje u novom početku: „Pustimo se iznenaditi, usudimo se vjerovati, riskirati, izaći iz naših sigurnosti kako bi odgovorile na pozive i na događaje… Važno je da to bude življeno u ime Crkve, u zajednici, kontemplativna prisutnost, znak Božje nježnosti.“
Pri dolasku u novo bratstvo najveća radost bila nam je Isusova prisutnost u Euharistiji u privremenoj kapeli. Župnik Norbert je slavio prvu Euharistiju te blagoslovio kapelicu u prisutnosti najbližih susjeda na spomendan malog brata Karla. U župi Presvetog Srca Isusova doista smo doma kao i u samom gradu koji je grad susreta.
Po dolasku posjetile smo i Centar za beskućnike na Gazi, zatim Dom za starije i nemoćne te Centar Nada gdje nastavljamo posjete.
Odmah smo počele tražiti posao što je videći veliku nezaposlenost u gradu veliki izazov. Sve tri počele smo izrađivati svijeće s prešanim cvijećem i Božićnim motivima, Božićne čestitke i magnete uz pomoć susjeda Lucije i Ane i njihovih obitelji. Tako smo tijekom obje godine sudjelovale na Božićnom sajmu u centru Karlovca koji je i mjesto susreta, solidarnosti s mnogima koji se bore kako živjeti i preživjeti…
Jednom mjesečno u bratstvu je molitva i susret s mladima iz naše i ostalih Karlovačkih župa. Veselimo se otvoriti vrata mladima! A povremeno radujemo se i Euharistiji sa susjedima i prijateljima u kapelici.
Evo što je svaka od nas pronašla kao posao ovdje i sada jedino mogući!
Mala sestra Mira: „Nakon par sati čišćenja u jednoj manjoj tvornici boje čuvala sam malu Beatu Pavlu puno radno vrijeme. ‘Posao’ koji prije nikada ne bih sama mislila raditi. U svakom pogledu i smislu to je više nego posao. ‘Razumjela sam’ više Isusove riječi: ‘Ako ne postanete kao mala djeca…’ i naglasak male sestre Magdalene na duhovno djetinjstvo. Ostaje mi samo zahvalnost u srcu misleći na to vrijeme….“
Mala sestra Sonja Marija: „Čuvala sam dvije male djevojčice. I voljela sam taj posao premda sam često trebala trčati za najmlađom da ne bi pala i da se ne bi povrijedila! Lice djeteta osobito odsijeva Božje lice… Nakon toga učila sam raditi male Isuse u glini. Nisam mislila da bih jedan dan to radila, ujedno osjećam kako taj posao susreće u dubini poruku našega poslanja.“
Mala sestra Blaženka: „Nakon šest mjeseci traženja počela sam raditi u Savezu udruga osoba s invaliditetom Karlovačke županije kao podrška socijalnoj radnici. Radilo se o projektu socijalnog mentorstva gdje su mlađe osobe s intelektualnim teškoćama slušane, ohrabrene u svemu što žive. Nakon toga oni su bili volonteri dijeleći blago koje jesu. Na pitanje što daju i primaju u volonterskim aktivnostima njihovi odgovori: sigurnost, ljubav i sreću duboko su me dirnuli. Biti s njima bila je i ostaje škola jednostavnosti, škola bitnoga, nježnog odnosa i prisutnosti. “